Da, da znamo što mislite. Evo još jedne šugave tycoon igre. Kupiš zoološki, opremiš ga, sagradiš nastambe, nabaviš životinje i gledaš kako naivčine (pardon, posjetioci) plaćaju masne pare da vide životinje. Pa da, to je ukratko Zoo Tycoon 2, ali to ne znači da igra nije igriva i zabavna. Dapače, briga o životinjama pokazala se izuzetno zabavnom. Pročitajte cijeli članak »

Generalno govoreći igre nastale po filmovima (i filmovi nastali po igrama) su jako loše. Zapravo “loše” je jako blag izraz, no mi smo pristojan časopis. Iskustvo je pokazalo da se igre rade po filmovima kada se želi staviti još pokoji dolar u džep, baš kao što se rade razne kape, šalice, olovke i slične gluposti na kojima su otisnuta lica junaka nekog filma. Na svu sreću ima iznimaka, a jedna od iznimka je i ova igra napravljena po istoimenom filmu koji se pojavio u listopadu prošle godine. Niti film niti igra ne predstavljaju nikakva nova dostignuća niti će osvojiti Oskara, ali za ubiti nekoliko poslijepodneva su i više nego dostatni. Pročitajte cijeli članak »

Vrli autor ovih redaka jednog proljeća našao se ispod skijaške skakaonice na Planici. Dojmovi tog izleta lako se sroče u jednu rečenicu “Trebaš bit lud da se popneš na tu skakaonicu, a još luđi da skočiš!”. Skakaonica je nevjerojatno visoka i toliko kosa da tjera strah u kosti i onima koji se nalaze ispod nje i nemaju niti najmanju namjeru skočiti. Naravno, po tko zna koji puta računala nam omogućavaju da u virtualnom svijetu činimo ono što u stvarnom svijetu ne smijemo ili se ne usudimo raditi. Kada vaš život ne visi o niti nije niti najmanji problem spuštati se niz strminu brzinom od stotinjak kilometara na sat. Pročitajte cijeli članak »

Situacija s patentima i pravima zaista poprima smiješne razmjere. U apsurd situacije najbolje ćete se uvjeriti pogledate li imena igrača u igri. “Niko Konac” jedno je od zanimljivijih umotvorina. Prava je sreća što je “Croatia” ostala Croatia. Dokle god EA bude kupovao licence za FIFA-u u ostalim igrama ćemo gledati takva “smiješna” imena. Pročitajte cijeli članak »

Prošlo je tek nešto više od godine dana otkako je izašao Prince of Persia - The Sand of Time. Ta igra je bila prilično “revolucionarna” što se tiče Prince serijala. Ovaj nastavak je tek nešto ušminkana igra koja ne donosi odveć novosti, ali je izuzetno igriva i poprilično teška.
Glavni junak priče je dakako naš Princ. U prošlom nastavku bio je poprilično zgodan, no danas veliki ratnik, junak i vremenski putnik izgleda očajno. Princ se nije oprao barem desetak dana, a niti brijanje mu nije odveć poznat pojam. Cijela igra je prilično mračna i tmurna, ali s neuglednošću Princa se ipak malo pretjeralo.
Priča igre je u najmanju teška za pratiti. Putovanja u budućnost, prošlost, pa ponovo u prošlost i tako u nedogled su krajnje zamorna, čak i za najzaineresiranije igrače. Ukratko, u prošlom nastavku Princ nije dovršio posao pa mu još uvijek nad glavom visi Pijesak Vremena koji je on sam pustio iz Velikog Pješčanog Sata (zbilja velikog pješčanog sata). U priču se umiješao i jedan poprilično star gospodin koji glumi mudraca. On vrlo hladnokrvno kaže Princu da će umrijeti, no ipak prije toga mora ispuniti svoju sudbinu (što god ona bila). U košmaru putovanja kroz vrijeme spominje se i Dahaka koja se nameće kao svojevrsna reinkarnacija sudbine. Posljednji, ali definitivno najzanimljiviji lik je ženski anti-junak po imenu Shahdee (ne, ne znamo kako se to čita). Bez obzira na vremenske uvjete ta vrla junakinja je uvijek u crnoj, kožnoj “uniformi” koja niti najmanje ne skriva njenu stražnjicu. Uloga mračne anti-junakinje je spriječiti Princa da dođe do otoka Vremena i popravi nered koji je napravio u prošlom nastavku igre. Ako ne uspije ispuniti zadatak Princeza vremena će je ubiti. Pročitajte cijeli članak »