Hellgate: London

četvrtak, 3. travanj 2008.

Sredinom dvadeset i prvog stoljeća London se našao u velikim problemima. Otvoreni su portali prema svih Devet krugova pakla i sličnim mjestima iz kojih su izašle horde i horde monstruma, demona, zombija i sličnih krajnje neugodnih stvorenja. Puno ljudi je odmah nastradalo, a ostali su se sakrili u tunele podzemne željeznice te počeli pružati otpor napastima iz podzemlja.
U stilu klasičnog RPG-a vi u borbe ulijećete mladi, “grlom u jagode” i svakim ubijenim neprijateljem stječete iskustvo.

Vatra je učinkovito sredstvo protiv svih napasnika

Lak plijen

Opcija nadogradnje lika ima na pretek

Raznolikost likova je neupitna

Nema đabe ni u babe

Ako ste ikada igrali Diablo ili neki klasičan RPG snaći ćete se u Hellgateu za tili čas. Dakako, za dublje ulaženje u kompleksnije bacanje magije i nadograđivanje lika treba koji sat učenja, ali sučelje je intuitivno i standardno što olakšava snalaženje. Ono što u osnovi odvaja Hellgate od prosječnog RPG-a je činjenica da igrate iz prvog tj. trećeg lica, ovisno o vašim željama i klasi lika s kojim igrate.
Isprva su neprijatelji krajnje nezanimljivi i gotovo pa jadni u svojim pokušajima da vas ubiju, no nakon nekoliko nivoa stvari se mijenjaju i više nema šale. Raznolikost neprijatelja je velika. Može se vidjeti uistinu svega. Od sitnih neprijatelja koji napadaju u hordama dok gigantskih stvorenja koja doslovce ne stanu u kadar.
Dio nivoa se dinamički generira što je u teoriji odlično jer nikada ne hodate po istim hodnicima dva puta, ali nažalost realizacija je podbacila i takvi nivoi nisu niti najmanje zanimljivi. Jedno te isti hodnici i teksture ponavljaju se u nedogled i bez obzira što je raspored soba drugačiji sve djeluje isto i krajnje dosadno. Računalno generirane mape su dobrano napredovale u posljednje vrijeme, ali i dalje nisu niti blizu mapi koje radi čovjek, djeluju monotono i dosadno.
Igra u potpunosti podržava DirectX 10 i jedna je od najstabilnijih igara koje smo isprobali sa najnovijom verzijom DirectX-a. Hellgate se dobro ponaša i na 64 bitnim sustavima što se ne može reći za mnoge igre. Dodatna je prednost što igra normalno radi i sa starijim DirectX-om 9 koji i dalje ima većina igrača. Grafici ništa ne nedostaje. Pogled iz prvog ili trećeg lica puno je atraktivniji od klasičnih ptičjih pogleda na kakve smo navikli u RPG-ovima pa samim time grafika djeluje bolje. Ipak, animacije i efekti nisu dorasli onome što se trenutno može vidjeti u drugim igrama. Veliki minus su teksture koje nisu nimalo maštovite, bljedunjave su i previše se ponavljaju.

Ima potencijala

I više je nego očito da su Hellgate radili ljudi koji se itekako razumiju u RPG žanr. Vidljivo je to po mnogim detaljima koji čine igru zanimljivom i vrlo igrivom. Nažalost detalji su ujedno i ono što ruši Hellgate. Sitnica ovdje, sitnica ondje i nakupi se stvari koje iritiraju i koje će prosječne igrače odvratiti od inače solidnog Hellgatea. Ponajviše mu zamjeramo dodatni mjesečni trošak pretplate za online igranje koji je zaista loš potez i za koji vjerujemo da će odvratit mnoge igrače jer za te novce mogu dobiti pravi i puno kvalitetniji MMORPG naslov. Iskonski ljubitelji svega što ima veze sa RPG-om će vjerojatno ignorirati sve te mane i uz Hellgate provesti mnoge sate ubijajući monstrume.